Maleni,znam da je kasno sto ti sad ovo govorim.Ja za koju si rekao da ima kameno srce,ona koju si molio za svaku sitnicu,koja te nije primjecivala kada si govorio da je volis,koja te ostavljala bez imalo trunke osjecanja..Eh..bas ona ti sad ovo pise,sa suzama na licu..samo njene suze te mole da ne odes daleko,da svoju ljubav ne predas drugoj,koju ne volis..maleni,bebo,zivote… znam da je kasno sad,jer dosta si I ti propatio zbog nas,dok ja nisam marila za tebe..Zelim samo vu noc da ti priznam da si osoba zbog koje se zahvaljujem bogu,sto sam je upoznala,ali u isti tren kunem sudbinu sto mi te je dovela na put..Ovo je bilo dovoljno od mene,jer ni u ovaj papir ne moze stati ovoLika boL koju trenutno nosim u sebi..On nikad nece moci iskazati svu moju tugu I patnju zbog tebe..
Jos jednom te moLim za kraj,jer ipak znam da me bar maLo volis,nemoj da ides tamo gdje neces voljeti,kao sto si nekad ovdje jednu maLLu..KoJa ti je biLLa sve !!!

…Tvoja jedina…

Povratak u prošle dane !

Sad' kad' smo stranci jedno drugom,zar nebi trebalo,da svu tezinu losih rijeci,stavimo na vagu i izmjerimo nasu " GLUPOST" .. !!!

Glupo je to,kad' poslije toliko truda,toliko strpljenja i prije svega toliko ljubavi,sve padne u vodu zbog PONOSA..Zapitajmo see ... jeL' vrijedan ??? !

Jel' vrijedan,ako voljena osoba prodje pored tebe,a ti okrenes glavu ... Da li su ti oci pune suza ?!

Ne i nikad neces biti ravnodusan,jer sjecanja ne daju .Hladnoca u tvom pogledu,prekriva ustvari pravog tebe.To nisi ti !!

Veceras ostani sam medju 4 zida,stavi uspomene ispred sebe..Eh .. tad' ces osjetiti jak udar u prsima,koji te stalno steze...Nostalgija !

Mozda vise nema ljubavi,ali nostalgija je prisutna..

Znas .. onaj osjecaj,kad' sebe ne mozes zamisliti pored nekog drugog,kad' zelis to,a u isto vrijeme neces da bar pokusas,da se vratis toj osobi..Kad' ima nesto jace,sto ti ne da ..

Mislis da imas dovoljno ajke razloge,da okrenes ledja i da sve to bacis .. negdje .. daleko u sjecanje ..

Varas se ...Nema tu dalekog,niti blizeg sjecanja!Mi smo ti koji zelimo sebi " DOBRO".. Ali .. necemo da priznamo sebi,da u PATNJI NEMA DOBRA !Sami smo sebi neprijatelji,sami sebi volimo inatiti,a ni mi ustvari ne znamo zasto ..

Mozda se samo bojimo ponovnog susreta i razgovora ..

Bojimo se reakcije .. Zatim slijedi DiSTANCA i jedno veliko NISTA u nasim zivotima !!!!

Nema truda,nema rizika,prihvatamo tugu i bol,kao svakodnevnicu..Ne dozvoljavajuci,nikom ni da pridje,onom bolnom dijelu srca,u kojem jos uvijek tinja,neka blijeda nada za 

                                    POVRATAK U PROŠLE DANE !!!!!!!  ............